Konferencija ”Kriza eurointegracija – lijeve perspektive s periferije”

 

06. – 08.12.2012., Zagreb, Filozofski fakultet(Ivana Lučića 3) / SKD Prosvjeta(Preradovićeva 18)

Tvrdokornost krize eurozone, snižavanje životnog standarda za većinu stanovništva, nezapamćen rast nezaposlenosti i neprestano sužavanje prostora za demokratsku participaciju počeli su nagrizati centralni tranzicijski mit o Europskoj uniji kao konačnom cilju i obećanom raju za postjugoslavenske države. Sve vidljiviji izostanak korespondencije između poruka domaćih i stranih političkih elita i evidentno destruktivnih društveno-ekonomskih procesa iziskuje lijevi kontranarativ i plauzibilna objašnjenja uzroka i razvoja krize, te specifične pozicije perifernih zemalja – kako onih unutar tako i onih izvan eurozone – unutar te dinamike. Pritisak raste jer diljem Europe svjedočimo popunjavanju te političke praznine desnom populističkom retorikom, nerijetko u neofašističkoj varijanti. Konferencija ‘Kriza eurointegracija – lijeve perspektive s periferije’ nastojat će pružiti doprinos artikulirajući tranzicijske i eurointegracijske procese kao aspekte procesa kapitalističke restauracije. Iz perspektive antagonizma kapital – rad istražit ćemo sljedeća pitanja: uspostavu ekonomskih odnosa zavisnosti i dinamike jezgra-periferija, proces privatizacije i deindustrijalizacije i posljedično redefiniranje postjugoslavenskog prostora unutar međunarodne podjele rada, standard reprodukcije radne snage, s posebnim naglaskom na rodnoj perspektivi, napad na institucionalni režim države blagostanja i radnički otpori u regiji. Također, posvetit ćemo se i određenim aspektima marksističke teorije kao nezaobilaznim alatima u formiranju kontranarativa.

 

Četvrtak, 06.12., 19h, Filozofski fakultet, A001

Predavanje

Goran Musić

Konture novog radničkog pokreta na Balkanu

U petak 30. novembra pažnju javnosti u regionu zaokupio je “fejsbuk protest” i sukobi policije sa demonstrantima u Ljubljani. Okupljanja u Sloveniji predstavljaju samo najnoviji u seriji spontanih pokreta odozdo na Balkanu od izbijanja globalne ekonomske krize 2008. godine. No, fokus medija na prizore uličnog nasilja učinio je da mnogima promakne vest o još jednoj značajnoj mobilizaciji u susedstvu. Naime, istog dana, u Banja Luci je održan prvi masovniji protest radnika zaposlenih u javnom sektoru. Ovaj protest takođe moramo staviti u kontekst sve češćih radničkih mobilizacija. Radništvo se ubrzano nameće kao jedan od najagilnijih društvenih aktera koji se suprotstavlja merama štednje u regionu. Na primeru Srbije izlaganje će pokušati da otvori pitanje strukture radničke klase na evropskoj periferiji danas kao i ideja koje cirkulišu unutar radničkog pokreta.

Goran Musić je rođen u Beogradu (1981), gde je diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Trenutno radi dokorat na temu radničkih štrajkova u poznom jugoslovenskom socijalizmu pri odseku za istoriju Evropskog Univerzitetskog Instituta u Firenci. Član uredništva web magazina Crvena Kritika (www.crvenakritika.org)

 

 

Petak, 07.12., SKD Prosvjeta

11-13h

Okrugli stol #1

Jelena Kranjec

Javni sektor – žene radnice i korisnice

Promjene kroz koje prolazi javni sektor izravan su odraz klasne dinamike u pojedinom vremenskom intervalu. Izboreni kompromisi se gube nevjerojatnom brzinom dok se sve više područja javnog sektora komodificira i pretvara u lokus akumulacije kapitala. Važno je mapirati korake tog procesa, prateći sto se događa s uslugama i radnim mjestima u javnom sektoru drugih zemalja. Žene čine većinu zaposlenih u nekim tipičnim područjima javnog sektora, poglavito zdravstva, obrazovanja i socijalnih službi. Nakon ukidanja ili smanjene dostupnosti aspekata javnog sektora, žene ponovno preuzimaju i taj dio tereta drustvene reprodukcije.

Jelena Kranjec rođena je u Zadru 1981. Studentica je Sestrinstva na Zdravstvenom veleucilistu u Zagrebu.

 

Andrea Milat

Breme dvostruke krize: tekstilne radnice, uništenje tekstilne industrije i ekonomska kriza

Nekoć snažna i razvijena tekstilna industrija danas je na koljenima. U Hrvatskoj je ova industrija imala visok udio u broju zaposlenih i visok udio u bruto domaćem proizvodu. U posljednjih 20 godina gotovo je u potpunosti privatizirana, pa potom i gotovo u potpunosti uništena. Od preko 130 000 radnica i radnika ova industrija danas broji svega otprilike 40 000 radnica i radnika. Tekstilna industrija slovi kao “ženska industrija” što znači da su u tekstilnoj industriji najviše zaposlene žene. Kako je došlo do potpune devastacije tekstilne industrije u Hrvatskoj? Koji su faktori specifični za hrvatsku tekstilnu industriju i njeno uništenje? U kakvom su međusobnom odnosu tekstilna industrija u Hrvatskoj i u Europskoj uniji te kako je približavanje EU utjecalo na tekstilnu industriju u Hrvatskoj? Što se dogodilo sa otpuštenim radnicama? Jedno izlaganje ne može odgovoriti na sva ova pitanja, ali može naznačiti smjer u kojem je moguće tražiti odgovore. U ovom ću izlaganju pokušati učiniti vidljivim utjecaj ekonomske krize na žene radnice u realnom sektoru kao i na žene koje su izgubile posao u realnom sektoru.

Andrea Milat rođena je 1982. u Zadru. Aktivistica je i publicistica. Bavi se marksističkim feminizmom, teorijama obrazovanja i medijima. Članica je medijske kooperative KopMedija.

 

15:30 – 17:30h

Okrugli stol #2(u organizaciji Delavsko punkerske univerze)

Sašo Furlan

Razmatranja o zakonu tendencije pada profitne stope(ZTPPS)

Marxova teorija ZTPPS-a je bila iznimno kontroverzna po svojim interpretacijama, značenju i validnosti. Veliki broj dokaza koji su navodni oborili Marxov zakon iznosili su kako neorikardovski tako i marksistički ekonomisti i teoretičari. Ali većina interpretacija koje su rezultirale odbacivanjem ZTPPS-a bile su pogrešno usmjerene jer su se oslanjale na netočnu pretpostavku po kojoj je ZTPPS izraz empirijskih regularnosti, a ne apstraktni izraz logike razvoja društvene produktivnosti rada u kapitalističkim društvima(tako je Marx tretirao zakon), ili na reinterpretacije ZTPPS-a u skladu s teoremima teorije ekvilibrija prihvaćenima od neorikardovskih ekonomista(kao što je Nobuo Okishio) koje Marx nikad nije koristio(zato su pogrešno usmjerene jer objekt njihove kritike nije Marxov ZTPPS već njihova reinterpretacija ZTPPS-a). Međutim, postoje i interpretacije ZTPPS-a od strane marksističkih teoretičara(poput Michael Heinricha) koji tretiraju ZTPPS na isti način kao Marx i ne pokušavaju ga povinovati okviru teorija ekvilibrija, ali bez obzira na to dolaze do istih zaključaka. Izlaganje će se fokusirati na probleme oko teorije ZTPPS-a koji nastaju upravo u tim interpretacijama.

Sašo Furlan je dodiplomski student politologije na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani i član programskog odbora Delavsko punkerske univerze.

 

Primož Krašovec

Europska kriza u Sloveniji

U izlaganju ću predstaviti zaključke nedavnog istraživanja European Industrial Relations Observatory-a o utjecaju krize na Sloveniju. Kriza se posebno osjetila na području rasta nezaposlenosti, smanjenja ekonomske aktivnosti, porasta siromaštva i sve unilateralnijeg i autoritarnog postupanja vlade. Većina stručnjaka i analitičara se slaže da je socijalni dijalog u Sloveniji stvar prošlosti. Pozicije sindikata, posebno u javnom sektoru (u kojem država nastupa kao poslodavac), su sve radikalnije, ali su sa druge strane sve radikalniji i rezovi u javnim institucijama i prijedlozi strukturnih reformi. 2011 godine bilo je najviše štrajkova u povijesti Slovenije. Širi se i opći protestni pokret protiv mjera štednje i uništavanja socijalne države. Pitomi i često regresivni socijalni dijalog prošlih dvadeset godina je eskalirao u socijalni antagonizam s proturječnom političkom dinamikom.

Primož Krašovec je samostalni istraživač, urednik (časopis Borec i izdavačka kuča Sophia), pisac i prevodioc iz Ljubljane. Aktivan je član Delavsko-punkerske univerze.

 

Dragan Nikčević

Građevinski sektor u Sloveniji, 2004-2012

Bez obzira na pojedine razlike i specifičnosti u načinima na koje je financijalizacija pogodila perifernije dijelove Europe, čini se, da postoji barem jedan fenomen, koji se pojavljuje gotovo univerzalno u tim dijelovima kontinenta: proliferacija kredita u sektorima građevinstva i nekretnina. Ako igdje, onda to vrijedi na primjeru Slovenije, koja je godine 2008. doživjela iznimno visok pad u razini BDP, što autori poput Joachim Beckera ili Velimira Bolea pripisuju skoro isključivo krizi u spomenutima sektorima. Zato se valja upitati, kakvu ulogu su građevinska poduzeća imala prije krize i usporediti njihov pad u srodnim ekonomijama.

Dragan Nikčević je student sociologije i historije na Filozofskom fakultetu Univerze u Ljubljani i član programskog odbora Delavsko-punkerske univerze.

 

18 – 20h

Predavanje

Andreja Živković

Evropska integracija pre evropske integracije: o poreklu sadašnjih dužničkih kriza u bivšoj Jugoslaviji

”Evropa nema alternativu” – to je ”la pensée unique” koja dominira političkim životom u zemljama bivše Jugoslavije. Poput ideje o tranziciji u tržišni model, Evropa se smatra odredištem do kog tek treba stići jednom zajednicom mira i prosperiteta. Zapravo, naš će stav biti da smo mi već «u Evropi» preko četiri decenije i da ostajemo tamo odakle smo i krenuli – u zavisnosti od evropske imperije.

U ovom radu predstavićemo istoriju evropskih integracija pre evropskih integracija. Istorija evropskih integracija je istorija rastuće ekonomske zavisnosti i periferijalizacije, koja poprima oblik sukcesivne dužničke krize. Svaka dužnička kriza je bila izgovor za novi talas privatizacije, otvaranje kapitalu EU da bi se otplatio dug, a sve se završavalo sve većom i većom dužničkom krizom i ekonomskom destrukcijom.

Branićemo stav da je prvi ciklus evropske integracije (trgovinski ugovori između SFRJ i Evropske Zajednice) stvorio uslove za nacionalistička previranja koja su uništila SFRJ. Drugi ciklus nakon 1991. je gurnuo privrede bivše Jugoslavije u dužničko ropstvo u rukama banaka EU. Trenutna ekonomska kriza u Hrvatskoj i Srbiji je upravo kriza evropskih integracija pre evropskih integracija. Treći ciklus, ulazak u evrozonu, značiće samo integraciju ukrizu evrozone. Brzi slovenački pad u dužničku krizu nakon njenog ulaska u evrozonu 2008. godine daje zastrašujuću pouku o tome šta će se dogoditi ako zemlje bivše Jugoslavije nastave s procesom evropske integracije.

Andreja Živković član je uredništva mesečnog lista Solidarnost u Beogradu i autor studije evrokrize ‘Nova faza globalne finansijske i ekonomske krize’, u Marks21 (ur.), Ustajte Narodi Evrope!, Beograd.

 

Subota, 08.12., SKD Prosvjeta

11-13h

Okrugli stol #3

Mislav Žitko(sažetak uskoro)

 

Stipe Ćurković

Teorija ideologije i fetišizam građanskih odnosa

Teorija ideologije predstavlja sferu marksističke teorijske tradicije u kojoj smo kroz dvadeseto stoljeće svjedočili kontinuiranom uvozu koncepata iz drugih teorijskih tradicija, prije svega psihoanalize. No, prije nego što tu činjenicu interpretiramo kao indikator inherentnih nedostatnosti marksističkog teorijskog aparata i dokaz njegove nesposobnosti da adekvatno zahvati problem ideologije, treba postaviti pitanje što nam to pomicanje fokusa govori o samim teorijskim projektima njegovih protagonista. Pokušat ću pokazati da su ‘inovacije’ na planu teorije ideologije tipične za ‘Zapadni marksizam’ često rezultat neadekvatne recepcije nekih temeljnih kategorija Marxove kritike političke ekonomije, prije svega kategorija vezanih uz problematiku ‘fetišizma građanskih odnosa’. Cilj pritom nije nijekati moguće doprinose drugih teorijskih tradicija rasvjetljavanju problema ideologije, nego pokazati da u kapitalističkim društvima svaka dosljedno materijalistička teorija ideologije mora uzeti u obzir uvide koji proizlaze iz Marxove kritike političke ekonomije.

Stipe Ćurković je član Centra za radničke studije.

 

Marko Kostanić

Društvene kontradikcije lijevih programa

Izlaganje će se fokusirati na analizu kontradikcija u političkom raskoraku između koherencije teorijske analize kapitalističkog načina proizvodnje i političke i društvene moći lijevih snaga koji se na te analize pozivaju. Koje su posljedice po analizu kad uđe kao legitimacijsko sredstvo u polje političke borbe u konkretnoj historijskoj situaciji? Kako operirati s analitičkim kapitalom unutar kontradikcije između kratkoročnih i dugoročnih strategija? Kako unutar konkretne političke dinamike artikulirati prijelaz između analitičke i programatske koherencije i kako se društveno uspostavlja koherencija političko-ekonomskih programa? Uz teorijsku podršku Michaela Heinricha i Michaela Lebowitza osvrnut ćemo se na disparatne historijske primjere – legitimacijsku potku transformativnog projekta realnih socijalizama i rasprave u Hrvatskoj prije referenduma o pristupanju EU.

Marko Kostanić je član Centra za radničke studije.

 

15 – 17h

Okrugli stol #4(u organizaciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju(BRID))

Praksa solidarnosti

Kao prilog promišljanju strateških i organizacijskih pitanja radničke borbe, na ovom okruglom stolu bavit ćemo se radničkim akcijama i inicijativama koje su u znatnijoj mjeri nadišle razinu pojedinog poduzeća i mobilizirale radnike drugih kolektiva, odnosno širu društvenu zajednicu. Neki od malobrojnih primjera takvog djelovanja kod nas su Mreža solidarnosti, organizirana 1999. u okviru SSSH od strane tadašnjeg županijskog povjerenika Marija Ivekovića, ili pak akcije koje su radnici kutinske Petrokemije u više navrata poduzimali uz veliku podršku cijele lokalne zajednice. Suradnja i koordinacija koja prelazi okvire pojedinog poduzeća ili industrijske grane, pa čak i granice pojedine države, nameće se u uvjetima internacionaliziranog kapitala i sveopćeg napada na cijenu rada i javne institucije ne samo kao logičan korak, već kao nužnost. Na ovom okruglom stolu pokušat ćemo izvući pouke iz dosadašnjih primjera iskazivanja radničke solidarnosti i vidjeti što je moguće napraviti kako bi ih ubuduće bilo više i kako bi bili bolje organizirani.

 

Na okruglom stolu govore: Mario Iveković(Novi sindikat), Željko Klaus(Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske), Siniša Miličić(Regionalni industrijski sindikat) i Dean Duda(Akademska solidarnost).

 

17:30 – 19h

Predavanje

Rok Kogej

Protiv kejnzijanske skromnosti – kritičko prisvajanje ‘Skromnog prijedloga za nadilaženje krize eurozone’ Yannisa Varoufakisa i Stuarta Hollanda

Trenutna dvostruka kriza globalnog kapitalizma i europskih integracija provocirala je prijedloge za njeno rješenje s čitavog političkog spektra. Na lijevom kraju spektra imamo uglavnom dvije vrste prijedloga: prvi, uobičajeno marksistički, usmjereni ka zamjeni postojećeg s društveno i okolišno održivijim političkim i ekonomskim sistemom, koji se međusobno razlikuju u odnosu prema Europskoj uniji kao mogućoj institucionalnoj početnoj točki za takve obuhvatne promjene(vidi, npr., raspravu Michela Hussona i Costasa Lapavitsasa); drugi, uobičajeno kejnzijanski, politički skromniji i motivirani ka ublaživanju institucionalnih kontradikcija Europske unije jer vjeruju da ”kriza nije vrijeme za konstruiranje alternativa kapitalizmu” i da ”jedine političke snage koje mogu ekploatirati krizu su ksenofobi, antisemiti, mizantropi, itd.” što su navodno 1930-e dokazale(vidi, npr., ”A Modest Proposal for Overcoming the Eurozone Crisis” Y. Varoufakisa i S. Hollanda). Meta našeg izlaganja bit će kejnzijanski prijedlozi koji su politički bliži realizaciji, ali čije pogrešne premise i obećanja prijete diskreditacijom cjelokupne ljevice, a pokušaji rješavanja europske krize kejnzijanskim taktikama zanemarujući globalnu dimenziju krize ih čine ekonomski impotentnima; i drugo, ekonomska impotentnost ih ne čini politički impotentnima, pogotovo ako ih iskupimo od kejnzijanske strategije spašavanja kapitalizma umjesto njegova nadilaženja.

Rok Kogej(Trbovlje, 1987) je postdiplomski student na Sveučilištu u Ljubljani i član Delavsko punkerske univerze.