Konferencija ‘Dva desetljeća poslije kraja socijalizma’

Sve države nasljednice bivše Jugoslavije kretale su se u osnovi sličnim putanjama, kako po pitanju socioekonomskog razvoja, tako i po pitanju političkog i ideološkog tumačenja tih procesa u mainstream diskursu. Socioekonomski, restauracija kapitalističkih proizvodnih odnosa, u kombinaciji s progresivnom asimilacijom u (neo)liberalne tržišne režime s Europskom unijom i drugim regijama kapitalističkog centra, dovela je do obuhvatne deindustrijalizacije, socijalne polarizacije i rastuće zaduženosti (kako javne tako i privatne). Ti procesi su institucionalno i ideološki osnaženi upućivanjem na nužnost ‘modernizacije’ neoliberalnog usmjerenja. Konačni politički cilj ‘Europske integracije’, koji dijeli većina pripadnika političkih i intelektualnih elita u državama nasljednicama Jugoslavije, pritom igra dvostruku ulogu pogonske snage i zadnje instance legitimacije tih procesa. Istovremeno, socijalne implikacije kapitalističke restauracije i pristajanja na u osnovi neoliberalnu ‘modernizacijsku’ agendu (ohrabrene i aktivno promicane od strane MMF-ovih programa ‘strukturne prilagodbe’ i preporuka EU-a u korist produbljivanja tržišnih ‘rješenja’ za ekonomska i socijalna pitanja), pritom su ostale bez političkog odgovora i adekvatne teorizacije s ljevice. Ideološka inkriminacija marksizma zbog njegovih veza s jugoslavenskim socijalističkim projektom i paralelni – i s tim procesom povezani – dramatični uspon nacionalizma krajem osamdesetih i tokom devedesetih, izbrisali su ili gotovo do nevidljivosti zaklonili klasno pitanje, i to upravo u trenutku njegova historijskog povratka kao neposredne društvene stvarnosti. Intelektualni konformizam i opća klima ideološkog suzbijanja antikapitalističkih ideja i tradicija mišljenja igrali su značajnu ulogu u potiskivanju pitanja vezanih za problematiku klasnih odnosa i socijalne pravde. Povlačenje nacionalističke plime, međutim, ni po čemu nije propravilo tu situaciju. Umjesto ljevice, (neo)liberalna inteligencija se uspjela nametnuti kao opozicija i alternativa nacionalizmu. U tom procesu, socijalističke ideje su ponovno ideološki denuncirane kao samo još jedan oblik ‘kolektivističkih’ i ‘totalitarnih’ tendencija, navodno duboko srodnih s nacionalizmom

Cilj ove konferencije je pružati platformu za izmjenu ideja i predstavljanje teorijskih radova i istraživačkih projekata iz kritičke (pretežno, ali ne isključivo marksističke) perspektive na centralne teme i pitanja postsocijalističkog perioda. U kontekstu još uvijek hegemonijskog antimarksističkog ‘common sensea’, kako u akademskom polju, tako i u javnom raspravama, ova konferencija ima ambiciju postati jednom od fokalnih točaka u razvoju potencijalno kontra-hegemonijske nove post-jugoslavenske teorijske ljevice, kritične spram kapitalističke restauracije i njezinih socio-ekonomskih i političkih učinaka. Namjera nam je predstaviti teorijski i empirijski dobro fundirana istraživanja iz lijeve perspektive i time se suprotstaviti dominantnim nacionalističkim i/ili (neo)liberalnim narativima, kako po pitanju tumačenja propasti Jugoslavije, tako i po pitanjima socijalnih, ekonomskih i političkih razvojnih putanji njezinih država nasljednica. Svrha ovoga skupa je okupiti kritičke istraživače iz različitih post-jugoslavenskih država i predstaviti istraživanja na temu obrazaca ekonomske integracije država nasljednica u europski i svjetski kapitalizam, nove međunarodne podjele rada nakon propasti realsocijalizma i prirode promjena režima reprodukcije radne snage u tom geo-ekonomskom i regionalnom kontekstu.

Daljnja pitanja o kojima želimo potaknuti raspravu su:

  • podjela centar/periferija, sa središnjim zemljama EU kao centrom, a zemljama bivše Jugoslavije kao novom, izvanjskom periferijom;
  • EU integracija kao ideologija i/vs kao ‘realno postojeći proces’;
  • priroda režima i strategija akumulacije koji prevladavaju na prostoru bivše Jugoslavije i njihov odnos sa strategijama akumulacije koje vladaju u zemljama centra EU;
  • pitanje odnosa između financijalizacije i deizndustrijalizacije;
  • problem EU integracije i njezina odnosa spram neoliberalizacije;
  • pitanje jugoslavenske prošlosti i koninuiteta/diskontinuiteta s njom, posebno po pitanju pro-tržišnih reformi i njihove ekonomske, političke i ideološke uloge u legitimaciji kapitalističke restauracije s jedne strane i/vs;
  • resursa koje nam možda još uvijek pruža – povijesno, teorijski i politički – za suprotstavljanje vladajućem konsenzusu oko neizbježnosti neoliberalnih ekonomskih i socijalnih rješenja;
  • pomaci u dominantnim režimima reprodukcije radne snage, uključujući:
  • socijalne, ekonomske i političke implikacije historijskog napuštanja aranžmana države blagostanja u korist ‘neoliberalnih režima’ reprodukcije radne snage;
  • pitanje promjena u strukturnom odnosu između najamnog i reproduktivnog rada i povezano pitanje rodne podjele rada, tj. pitanje o statusu pitanja klasno/rodne podjele i njezine socijalne, skonomske i političke implikacije;
  • problem rasta nezaposlenosti u kontekstu tih tendencija i njihove funkcionalnosti ili disfunkcionalnosti u odnosu na imperative kapitalističke akumulacije s jedne i društvene reprodukcije s druge strane;
  • ekonomski korijeni i političke implikacije historijski kvantitativno rastuće rezervne armije rada;
  • i sva daljnja pitanja u vezi s već navedenim, ovisno o teorijskom interesu sudionika;

Više na: www.radnickistudiji.org/konferencija